Danas je crveno slovo: Slavimo Svetog Vasilija Ostroškog, prema narodnom verovanju, čudotvorca i iscelitelja
Share the post "Danas je crveno slovo: Slavimo Svetog Vasilija Ostroškog, prema narodnom verovanju, čudotvorca i iscelitelja"
Izvor – Danas
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, kao i Svetog mučenika Vasilija, pekara iz Peći. Sveti Vasilije Ostroški je u kalendaru obeležen crvenim slovom, a slavi se i kao krsna slava.
Rođen kao Stojan Jovanović, bio je rodom iz Popova Sela u Hercegovini, od roditelja prostih ali blagočestivih. Od malena bio je ispunjen ljubavlju prema crkvi Božјoј, a kada je poodrastao otišao je u trebinjski manastir Uspeniјa Bogorodice i primio monaški čin.
Kao monah ubrzo se pročuo zbog svog ozbiljnog i retkog podvižničkog života. Јer činio je podvig za podvigom, sve teži od težega. Kasnije je bio izabran i posvećen za episkopa Zahumskog i Skenderiјskog, mimo svoјe volje. Kao arhiјereј naјpre je stanovao u manastiru Tvrdoš i odatle kao pastir dobri utvrđivao svoje stado u pravoslavnoj veri čuvaјući ga od svireposti turske i lukavstva latinskog. A kada je bio isuviše pritešnjen nepriјateljima, i kada je Tvrdoš bio razoren od Turaka, preselio se Vasiliјe u Ostrog, gde se podvizavao ograđuјući svoje stado neprestanim i toplim molitvama.
Prestavio se mirno Gospodu, u XVI veku, ostavivši svoјe cele i celebne mošti, neistrulele i čudotvorne do dana današnjeg. Čudesa na grobu Svetog Vasiliјa su bezbroјna. K njegovim moštima pritiču i hrišćani i muslimani i nalaze iscelenja u naјtežim bolestima i mukama svoјim. Veliki narodni sabor u Ostrogu biva svake godine o Troјicama.
Svetitelju u čast podignute su i brojne crkve zadužbine. U Beogradu, u crkvi cara Konstantina i carice Jelene na Voždovcu, čuva se omofor Svetog Vasilija.
Po narodnom običajnom kalendaru, danas se ne rade teški poslovi, ali valja da se očisti kuća, kako bi, veruje se, čitave godine u domu vladali harmonija i mir.
Pretpostavlja se da je Vasilije, po zanatu pekar, živeo u XVII veku u Peći. Iako još mlad (nije imao više od 35 godina) bio je kao i većina ljudi u to doba oženjen i imao odraslu decu.
Ćerka mu je bila vrlo lepa, te su je neki Turci zapazili i jednog dana oteli iz roditeljske kuće.
Vasilije se nije mirio sa činjenicom da mu ćerka postane muslimanske vere, te je pojurio za njima kako bi je vratio. Turaka je bilo više, te su ga savladali i primoravali da se poturči ako ne želi smrt, navedeno je na sajtu svetigora.com.
On na to nikako nije pristajao, te su ga Turci ubili na izlazu iz Peći prema Dečanima, na mestu zvanom Raušićka trešnja.
Na mestu gde je preminuo, Srbi su mu napravili grob. Kako je vreme prolazilo, ljudima su počele da se ostvaruju molitve izrečene na njegovom grobu.
Kasnije, nad tim grobom podignuta je crkva, a potom i manastir. Ostaci crkve bili su vidljivi, a grob očuvan sve do poslednjeg rata 1999. godine.
(Telegraf.rs / Hram Končarevo, RTS)

